Tamara Pavićević

Pavićević: Kolegama ne smeta što im je žena šefica


Šefica Odsjeka za prevenciju i rad policije u zajednici Tamara Pavićević govorila za “Vijesti”
Edit

Duže od deceniju odgovarala je na pozive novinara, a sada radi na projektu čija je ideja zajednički rad policije i građana na rješavanju problema u lokalnim zajednicama.

Tamara Pavićević, prva je i trenutno jedina žena načelnik u crnogorskoj policiji – Odsjeka za prevenciju i rad policije u zajednici u Sektoru policije opšte nadležnosti.
U razgovoru za Vijesti kaže da ne vjeruje u napredovanje preko noći, što se oslikava i na njenom primjeru – za njom je deceniju i po rada u policiji. Objašnjava da je bio dug put do zvanja načelnika, ali tvrdi da tako i treba da bude:
“Ne mislim da uspjeh koji traje može doći tek tako. Što je brzo to je i kuso i ne vjerujem u napredovanje preko noći. U policiji sam skoro 15 godina, a radila sam ponekad i po 20 sati dnevno, čak i vikendima. Radne navike imam od četrnaeste godine, nastavila sam da radim i na studijama, pa mi naporan rad nikada nije padao teško”, kazala je ona.
Unapređenje joj, kaže, prija i doživljava ga kao priznanje i izraz velikog povjerenja koje su joj ukazali bivši i sadašnji šef – direktor Uprave policije Veselin Veljović i njegov pomoćnik Nikola Janjušević.
Odgovarajući na pitanje kako muškarci u uniformi podnose da im je žena šef, kazala je da je njenim kolegama nebitno kojeg pola im je naređeni – dok dobro funkcionišu.
“Muški ili ženski pol ne garantuju poštovanje, a autoritet se ne stiče preko noći. Nikada u razgovorima sa kolegama muškog pola nije iskrsao komentar – ‘Drago nam je što je unaprijeđena žena’, bilo je komentara da im je drago što sam baš ja unaprijeđena jer znaju koliko sam naporno radila u policiji posljednih 15 godina. Među kolegama zaista prepoznajem tu vrstu podrške i odobravanja. Muškarci nikada do sada nisu pokušali da me opstruiraju na poslu”, priča Pavićević.
Dodaje da to što je žena na poziciji načelnika, može da bude primjer drugim ženama da se profesionalnim i napornim radom trude da ostvare uspjeh u karijeri, ukoliko to žele.
“Iako ima sjajnih žena koje vode određene grupe ili službe u okviru organizacionih jedinica, ja sam prva žena načelnik Odsjeka u uniformisanom sastavu, ali vjerujem da nisam posljednja i da tek dolazi vrijeme žena u svim poslovima koji su donedavno bili prepoznati kao muški. Odgovorne, posvećene i lijepo vaspitane žene će uvijek imati moju podršku”, kazala je ona.

Bilo svega osim fizičkih napada

Pavićević priča da se tokom dugogodišnje karijere na mjestu portparola UP srijetala sa svim i svačim, osim sa direktnim fizičkim napadom:
“Bilo je tu i lijepog i ružnog, kao što inače biva u životu. Uvijek ću pamtiti samo lijepe stvari”…
Kaže da se sjeća i da su to, što se uvijek svima javljala na telefon i pomagala građanima u okviru zakona, neki znali i da zloupotrijebe:
“Jedna gospođa… je tvrdila da njen sin nije počinio razbojništvo, kako smo saopštili, već da je bio sa njom. Pokušala je da mu da lažni alibi. Postojali su materijalni dokazi da je on izvršio to krivično djelo i to sam gospođi i rekla… Navodno je shvatila, rastale smo se lijepo… Sjutradan je u jednom mediju osvanula glavna vijest – izjava te gospođe kako sam joj ja rekla da je ona u pravu i da je sve bila greška. Njoj je bilo važno da se opravda pred selom i uopšte joj nije bilo bitno što je njena neistinita izjava meni i policiji napravila neprijatnost”.
Sadašnja načelnica kaže da je kao neko, ko je i sam bio radijski novinar, reporter i kasnije i radio voditelj i urednik, uvijek izuzetno poštovala novinarsku profesiju.
“Niko ko nije bio novinar ne zna koliko je teško ići po kiši i snijegu da biste uzeli jedan ton i izgubiti sate i sate za jednu izjavu od čega će se možda u programu čuti desetak sekundi. Građani čuju i vide samo spakovani proizvod – vijest koja traje minut, a ne znaju koliki je višesatni ili višednevni trud uložen da bi se došlo do vijesti ili teksta. Tako je i sa PR-om. Sa novinarima sam divno sarađivala. Nismo se lagali. Poštovali smo se. Znali smo na čemu smo…Radili smo često zajedno i u opštem interesu”.
Na novoj poziciji sačekala su je i nova zaduženja, a objašnjava da je ogromna razlika u zaduženjima, ali da je posvećenost i ljubav prema poslu ista.
“Ta posvećenost čini da sve ide lakše, a naučena i stečena znanja i vještine u PR-u sada primjenjujem u situacijama u kojima je to pristojno i potrebno. Kreiranje politike jednog organa, što je posao PR-a, je zadovoljstvo ali i veliki teret za pojedinca, a rukovođenje jednom linijom rada, što je posao načelnika Odsjeka, je takođe odgovornost koja zna da opterećuje ali još više raduje. Predstavlja mi zadovoljstvo jer znam da će građani imate benefite od onog što sa kolegama osmišljavam i što će policija sprovesti. Nit koja povezuje posao portparola i načelnice Odsjeka za mene je bila i ostala iskrenost, jer mislim da građani uvijek znaju da prepoznaju iskrene namjere i da imaju pravo da znaju istinu i da u kontaktima sa ljudima, koje sada imam češće na neposredan način, treba zaista otvoreno pričati o svim problemima koje građani žele da podijele i koji ih opterećuju. Moj posao nikada nisam shvatala kao ‘državni’ nego kao moj, meni povjeren i koji radim najbolje što znam za one koji me plaćaju – građane, vjerujući da kao mali šraf u ogromnoj mašini mogu makar malo da doprinesem našem ultimativnom cilju – pravdi”.

Policija i novinari dobro sarađuju

Pavićević kaže da novinari i policajci i sada veoma dobro i profesionalno sarađuju, ali da uvijek može bolje, u svakom poslu pa i u saradnji.
“Nastavljena je dobra praksa otvorenosti i dostupnosti policije za medije”
Naglašava da se raduje svim zadacima koji je očekuju na novom radnom mjestu, zato što će od projekata koje vodi koristi imati građani i djeca.
“Ovi projekti imaju punu podršku direktora, pomoćnika direktora i menadžmenta UP, što mi kao profesionalcu mnogo znači. Rad policije u zajednici je projekat čija je ideja zajednički rad policije i građana na rješavanju svih problema u lokalnim zajednicama, kako bi sredina u kojoj građani žive bila sigurnija, ljepša i sređenija. U cilju pripreme za primjenu ovog projekta, sa kolegom sam do sada u skoro svakom centru bezbjednosti održala sastanke sa načelnicima, komandirima i predstavnicima lokalne zajednice, kako bismo direktno od građana čuli kakve probleme imaju u sredini u kojoj žive… Kada obiđemo sve sredine, sačinićemo plan urađen na osnovu potreba građana… pozornici i patrole policije biće raspoređene tamo gdje građani imaju određene potrebe i probleme… Želimo da dalje jačamo povjerenje, jer građanin će radije podijeliti problem sa policijskim službenikom kojeg lično poznaje…Tako će i problemi postati lakše i brže rješivi”, kazala je ona.
Pavićević objašnjava i da je program “Bezbjednost djece”, zajednički projekat UP, ministarstava unutrašnjih poslova i prosvjete, tokom kojeg će policijski i službenici MUP-a držati časove u osnovnim školama.
“Želimo da djecu od malih nogu učimo bezbjednosnoj kulturi, da ih edukujemo kako bi imali dovoljno znanja da izbjegnu opasnosti na koje mogu naići kao i da znaju da se konflikti mogu rješavati nenasilno. Takođe, želimo da djeci približimo policijski rad i da kroz ove časove steknu povjerenje u nas, kako bi znali da im je policijski službenik prijatelj kojeg mogu pozvati bilo kada i na kojeg se mogu osloniti u svakom trenutku”.

Pavićević priča da građani jako lijepo reaguju na ženu u uniformi, da joj prilaze djeca u školama koje obilaze i imaju bezbroj pitanja za nju, ali i da djevojčice u školama koje obilaze – žele da budu policajke kada odrastu:
“To je veliki kompliment jer dolazi od najvećeg blaga koje imamo – djece… Velika mi je čast što nosim uniformu. U policiji sam srela neke od najdivnijih ljudi koje poznajem. Neki su prava enciklopedija znanja. Sa nekoliko njih sam postala i ostala prijatelj. Mislim da je jednako važno da sa uniformom nosimo i ono što smo ponijeli iz kuće – vaspitanje i lijepo i kulturno ophođenje”.
Kolege se prema njoj ophode kulturno i s poštovanjem, a Pavićević kaže da je u suštini to ogledalo i njenog ponašanja prema njima.
“Sve ih tretiram sa uvažavanjem, bez obzira koje im je radno mjesto, mada moram da priznam da sam posebno slaba na kolege koji radno vrijeme provode na ulici”.
Tvrdi da u poslu nema nikakve povlastice zato što je žena, ali da to i ne želi.
Priča da joj mnogo znači podrška supruga i porodice, ali i da bi pretekla i da je nema.
“Da ste pitali moje roditelje i brata ranije, kada sam bila na studijama, oni bi sigurno rekli da me u budućnosti vide u diplomatiji ili prosvjeti. Moj izbor im je bio u početku iznenađujući ali su ubrzo vidjeli da nisam pogriješila. Sad su srećni zbog mene. I da nemam podršku porodice, što se ono kaže – pretekla bih. Uvijek sam bila samostalna i sama sam sebi birala put. Ipak mnogo je bolje što imam podršku i što samim tim mogu da potpuno rasterećena idem na posao, završavam obaveze i da se vratim kući znajući da dolazim u topli dom pun ljubavi”, priča Pavićević.

 Voli da kuva po babinim receptima

Kada nije u uniformi, u kancelariji ili na terenu, Tamara kaže da obožava da kuva i piše:
“Stara jela po babinim receptima i nova koja nisam ranije spremala. Suprug, ja i naša dva psa smo često u prirodi. Putujemo, koliko nam vrijeme i finansije dozvoljavaju. Vikendi su naši i tada smo posvećeni jedni drugima, prijateljima i porodici… Cijelog života pišem. Imam bezbroj pjesama, kratkih priča, a kod romana sam već godinama zapela na pola. Kada osjetim da je momenat, nešto od toga ću sigurno objaviti”, kazala je ona.





Source link

Preporučeno za vas